Što radim kada se ne osjećam dobro?

Znate ono kada vam dođu dani ili trenuci kada se ne osjećate dobro. Prije bih se uvijek trudila prisiliti se razmišljati tako da se fokusiram na sve dobro, samu sebe bi uvjeravala da sam super. Borila sam se sama sa sobom, nekada bi pobijedila, nekada izgubila. Za prisilno razmišljanje treba jako puno truda i energije. Želite da je vaš osjećaj drugačiji od onoga kako se osjećate i krenete. Čitate jednu misao, drugu, petu...pustim glazbu, jedna pjesma tri sekunde, druga, peta... I što se desi ništa, osjećate se još gore nego ste se osjećali. Dogodilo vam se je to, ili možda nije?
Meni je, nakon svih tih silnih pokušaja osjećala bi se puno gore nego što sam se osjećala na početku.

Druga stvar pitate se zašto se osjećate tako? Svjesni ste svega, da ste živi zdravi, da ima ljudi koji bi sve dali da su na vašem mjestu, jer HALO vi ste živi i zdravi. Koliko ljudi sada moli za zdravlje? Netko bi dao sve da je zdrav u ovom trenutku. Svjesni ste da imate kuću, krov nad glavom, ljude koje volite, imate apsolutno sve. Sami sebi vrtite film u glavi o ljudima koji nemaju to što vi imate. Zamišljate djecu u Africi, ljude koje je pogodio potres ili poplava, pokušavate naći zahvalnost, ali ne ide... 

I pitate se do vraga zašto se tako osjećam? Iskrena da budem, nemam pojma otkuda taj osjećaj. Možda zbog tih muških, ženskih i srednjih hormona, ne znam kakvi sve postoje, niti me ne zanima. Ono što znam da se u određenom periodu događa čušpajz s njima. Mi žene poludimo na najmanju sitnicu, kao fitilj koji tinja i odjednom buuum. Možda sam u krivu, ali do sada nisam čula niti jednu ženu da mi kaže da kod nje to ne postoji. Na stranu ovi svi statusi da smo sretni 0 do 24, 365 dana u godini. Ako postoje takve žene molim da mi se jave i daju recept. 

Ono što sam zaključila je da se ne želim boriti sama protiv sebe. Postoji tvrdnja da je naša istinska priroda sreća. Mislim da nam je bog dao sve te emocije s razlogom. Sve ima svoju drugu stranu ili smo mi ljudi sami sebi okarakterizirali nešto kao dobro i nešto kao loše. Samim time stvorili smo si probleme, kojih zapravo nema. U ovo drugo osobno više vjerujem.
Tako je u mom životu je nastao problem kada sam ja mislila da uvijek trebam osjećati samo dobre emocije, loše eliminirati.  Odlučila sam zavoljeti svoje emocije kakve god one bile. Ne karakteriziram ih više kao dobre i loše, samo emocije. Dopuštam sebi sve osjećaje, plačem ako mi se plače, ljuta sam ako mi se ljuti i tugujem ako sam tužna. Prihvaćam sve svoje emocije. Čovjek sam. Nisam savršena niti želim biti.

Ako vam se sviđa tekst, podijelite ga s prijateljima. Hvala.















Share on Google Plus

About Unknown

This is a short description in the author block about the author. You edit it by entering text in the "Biographical Info" field in the user admin panel.
    Blogger Comment

0 komentari:

Pokreće Blogger.