Dugo vremena sam se pitala zašto ljudi koji imaju
sve u smislu materijalnih stvari, žele još više?
Zašto potreba za novcem i materijalnim stvarima
nikada ne prestaje? Oduvijek sam bila netko kome novac nije bio previše bitan,
bitan je u tom smislu da ga trebam za život, ali mi nije bio bitan u smislu da
želim kuće, vile, automobile i avione. Sve što vrijeme više
prolazi najviše pažnje posvećujem ljudima. Zašto?
Zato što niti jedna stvar koju sam u životu
napravila ili kupila u životu mi nije donijela toliko ispunjenja koliko su mi donijeli ljudi.
Za vrijeme studiranja smatrala sam da će mi
završetak fakulteta donijeti najveću sreću ikada, došao je taj dan i osjećala
sam totalnu prazninu kao da se ništa nije dogodilo. Nekoliko dana kasnije imala sam nove ciljeve, željela sam nešto više.
Danas sam došla do spoznaje, danas dok sam sjedila
uz jezero spoznala sam zašto uvijek želimo više? Postoji samo jedan razlog, jeste spremni da ga čujete? Zato što želimo
biti voljeni. Želimo poštovanje, međusobno uvažavanje i dokazati svoju vrijednost. Poštovanje je usko vezano uz ljubav, to
je samo drugačiji naziv. Kada smo bili djeca imali smo ljubav, ali se je to mijenjalo odrastanjem. Odrastajući smo dobivali sve manje ljubavi na koju smo navikli. Razvili smo sustav mišljenje da za ljubav trebamo vrijediti. Sustav nas je naučio da svoju vrijednost gledamo kroz materijalne stvari, ali sve što smo željeli i želimo je ljubav.
I nisam se samo to pitala, pitala sam se zašto
ljudi u plemenima ne teže životu u gradu sa svim materijalnim stvarima? Kako je moguće da su ljudi u plemenima toliko
drugačiji od nas koji živimo u materijalnom svijetu? Nije moguće isti smo, naša potreba je ista, potreba za ljubavi. Oni imaju ljubav i ništa im drugo ne
treba. Ne treba ni nama, ali smo mi tu osnovnu potrebu za ljubavi zamijenili
potrebom za materijalnim stvarima.
Ako vam se sviđa tekst, podijelite ga s prijateljima. Hvala.
Ako vam se sviđa tekst, podijelite ga s prijateljima. Hvala.
0 komentari:
Objavi komentar