Moje spoznaje kroz rad na sebi

Mislim da je ovo odlična tema za ovo razdoblje u kojem se svi polako bude, podiže se svijest i počinjemo raditi na sebi. Rad na sebi je za svakoga individualan nema pravila. Svi traže neku formulu, formule nema. Ne postoji isti ljudi na ovome svijetu, ono što je za mene dobro ne mora biti za vas i obratno. Razne metode rada na sebi donose drugačije rezultate. Naravno, prvo morate isprobati što je to što vama odgovara. 

Otkada sam doznala za rad na sebi počela sam nešto raditi, došle su manifestacije, jedna, druga, treća...deseta i moj sami život je manifestacija. Svaki put bi mi skoro srce stalno dok nešto manifestiram vauuu ludnicaaaa, a poslije toga par dana osjećaj ne pitaj me kako sam. Shvatila sam da nešto nije u redu. Radim, radim, nešto malo bolji osjećaj dođe, mislila sam da želim onaj ludi osjećaj. Prošli su mjeseci i mjeseci gdje se je ta faza izmjenjivala, manifestacije zatim pad kao da sam iz čistog mira pala na dupe, a to boli svi to znamo. 

Čitajući i promatrajući uvidjela sam da sam postala vezana za manifestacije, a ne, neće ići tako. Što mi znače sve te manifestacije, ako sam vezana za njih. Bila sam kao dijete koje želi jednu igračku, sretna sam 5 minuta i bacim je.  Zatim želim nešto drugo. U međuvremenu sam snimala videa. Prije par dana mi je jedna divna djevojka rekla da me nije voljela u videima jer sam bila kreštava, danas  dijelim njeno mišljenje o videima, to je proces kroz koji sam prošla. Radom na sebi se svakim danom mijenjamo.

Povukla sam se u tišinu, mjesecima nisam snimala videa, a i pisanje bloga sam zanemarila. Pisanje nikad nije prestalo, pisala sam statuse gotovo svaki dan. Kada je nešto dio vas, kao što je dio mene pisanje ne možete, a da to ne radite. Razne misli su mi se vrtile po glavi, činilo mi se kao da sam stalno na početku i željela sam biti negdje, a ni sama nisam znala gdje.

Toliko je informacija sa svake strane, sve te informacije su me počele zbunjivati. Nisam više željela manifestacije, željela sam samo mir, onaj unutrašnji. Sretna sam bila zbog svih koji su ostvarili svoje snove i koji danas ostvaruju, ali ja ne želim težiti manifestacijama.  Ne želim ovisiti o željama ili bilo čemu. Pola života sam se borila sa ovisnošću o ljudima, pa vezama i tako dalje, život nas uči da trebamo ovisiti, to nas uči i televizija i svi javni mediji koje danas više ne gledam. Niti palim tv, skuplja prašinu. Kada smo ovisni onda smo zarobljeni. U svakom trenutku biram slobodu, kako biram slobodu za sebe i dopuštam je drugima.

Na početku samog rada na sebi željela sam da svi oko mene krenu sa radom, jer sam mislila da je to za njih dobro. Kroz određeno vrijeme shvatila sam da time ja ograničavam njihovu slobodu. A tko sam ja da ograničavam tuđu slobodu?
Danas sam mišljenja da ne trebaju svi ljudi raditi na sebi i nikome više ništa ne pričam, živim svoj život, nastojim biti prisutna u trenutku i uživati u njemu. Potpuno živjeti trenutak, bez misli što ću za 5 minuta, zatim za sat vremena, jedan dan, sto dana. Da se razumijemo imam planove, ali ne planove koje ću konstantno imati na umu.

Najbolje stvari u životu su mi se dogodile kada nisam ništa planirala, baš ništa, vodila sam se unutarnjim osjećajem i postupila po njemu. Sada sam u ulozi promatrača, svoga unutrašnjeg tijela i prvi puta u životu sam osjetila da tijelo vibrira. Zaplakala sam od sreće. Koliko se čuda samo događaju u našem tijelu. I tu je negdje je duša. Sve što ja želim je slušati što mi ona govori. Ostavila sam jedan trenutak da poslušam svoju dušu. Doživjela sam nevjerojatne osjećaje, bez razloga sam sretna i radosna. Sada.

Do sljedećeg susreta,

Voli vas Marina









Share on Google Plus

About Unknown

This is a short description in the author block about the author. You edit it by entering text in the "Biographical Info" field in the user admin panel.
    Blogger Comment

0 komentari:

Pokreće Blogger.