Zašto živjeti na flight modu ili zrakoplovnom načinu?

Kada krene život u dvoje, jednostavno postanete jedno, ne vjenčanjem, ne brakom. Brakom postanete samo slovo na papiru kojim dokazuje svima drugima da ste jedno, ako ste uopće jedno. Brak je za mene slovo na papiru, nebitno za ljubav. Ljubav ili postoji ili ne, isto tako brak može postojati bez ljubavi, o da. 

Jednom kada se upustite u najljepšu avanturu vašeg života koja se zove zajednički život postanete jedno. Zajedno čistite kuću, perete suđe, zajedno se smijete vašim glupostima, udišete isti zrak, spavate jedno pored drugoga i budite se s osmijehom na licu. Najvažnija vam je osoba pored koje se budite i vi ste njoj, a pored toga "pokupite" sve navike jedno od drugoga. 

Svakodnevne sitnice koje se zovu život. Tako i nas dvoje, on je od mene pokupio gubljenje i traženje ključeva, a što je najbolja stvar ja sada više ne gubim ključeve ;)  A ja od njega...flight mod. 

Da, da flight mod ili zrakoplovni način na mobitelu, kod njega je to normalno da je na mobitelu skoro uvijek flight mod, kada ručamo, šećemo, kada smo vani "pijemo kavicu" , realno nikad ne pijemo kavicu, ali to tako zovemo 😉

Dnevno je možda njegov mobitel uključen sat ili dva, njega dobiti na mobitel je jednako dobitku na lutriji 😂😂😂 U početku sam stalno govorila joj ti i flight mod. Kada je odlazio na posao, uključio bi mobitel samo na 5 minuta u toku dana, da se malo čujemo. I to je sve. S vremenom sam ja, sve više i više preuzela tu naviku.

Tih dana bila je kriza u Nepalu i on je radio jako puno, dolazio bi kasno kući. Taj dan trebao je doći oko 16h, a ja sam baš htjela pogledati nešto u jednoj trgovini, bližilo se to vrijeme. Taj trenutak kada je on dolazio s posla bio mi je neprocjenjiv, otvaram vrata i bacam mu se u zagrljaj, uvijek bi ga dočekala.  

Zalupila sam vrata stana, krenula prema gradu i upalila mi se lampica u glavi "gdje su ti ključevi" ?? Gledam u torbu nema ih, uhhh ne, vrata se automatski zaključavaju. Brzo posegnem za mobitelom i sjetim se, to mi apsolutno ništa ne znači, njegov mobitel je na flight modu, ali ja uporno zovem.. zovem.... 

Ne javlja se, mislim si dobro... taman stignem otići do te trgovine i doći prije njega ispred vrata stana da ga iznenadim. Tako je i bilo sve osim jedne stvari.....Nisam ja njega iznenadila nego je on mene iznenadio...Dođem do stana, auto parkiran, brzo hodam stepenicama, jedva čekam da ga vidim, a ono ništa. Zvonim,,zvon, zvon... ništa. 

Mislim si dobro, otvorit će on vrata...a on ništa...Uzmem si novine i sjednem na stepenice, svakih 5 sekundi zvonim, zvonim...i dalje ništa. Pomalo sam već bila ljuta...dolazi njegov prijatelj koji živi na 4 katu i pita me što radim, ja mu sve ispričam. On me pozove k sebi, a ja njemu " ma ne, ne, sad će on otvoriti" . Ode on. A ja i dalje zvonim...

Uzalud mislim si... Idem van iz zgrade, gađat ću prozor, a s čime?? ne mogu uzeti kamen i razbiti staklo....odustala sam. Vikati ću, prvo tihim glasom, a onda sve jače... ništa od toga. Zgrade u Njemačkoj nisu kao u Hrvatskoj, da čuješ vjetar kako puše, ne čuje se apsolutno ništa.

Odlučila sam otići kod njegovog prijatelja jer "što da radim" ?? čekala sam ga čekala, već je padao mrak. Više nisam znala šta da mislim, "da li me izbacuje iz stana" ? ali znam ga, to nije moguće...

Umorna sam bila kao nikad.... i javi se on, nakon što je uključio mobitel... dolazim, dolazim. Više mi ništa nije bilo bitno...kada je došao nisam ga htjela pustiti iz zagrljaja.  A on.. zaspao je, kako on kaže spava kao kamen, a "fala bogu" izolacije su predobre pa se ni zvono do sobe ne čuje.

Tada sam bila užasno ljuta na taj "flight mod" , ali danas, danas sam sretna. Bez obzira na ovu situaciju, danas više čak ni nosimo mobitele sa sobom dok idemo zajedno u grad, u šetnju, na koncert itd... Okolo nas svuda ljudi se mobitelom, stavljaju slike brže bolje na sve društvene mreže, a nas dvoje uživamo. 

Uživamo u ispijanju "kave" , uživamo u pogledu. Uživamo jedno u drugome. Ja obožavam fotografirati, imam preko bilijuna i bilijuna slika, ali sada slike su dobile neko drugo mjesto u mom životu. Iako i dalje radim fotografije zato što to volim, ali puno manje. Naučila sam da je najbolja fotografija uživanje u trenutku <3


Hvala vam na pažnji, čitanju, dijeljenju i komentarima, do sljedećeg susreta.

Voli vas Marina <3












Share on Google Plus

About Unknown

This is a short description in the author block about the author. You edit it by entering text in the "Biographical Info" field in the user admin panel.
    Blogger Comment

0 komentari:

Pokreće Blogger.