Kakav je zapravo život u Njemačkoj?

U Njemačkoj sam provela pet mjeseci. Za mene selidba u Njemačku i nije bila neka velika promjena. Navikla sam raditi sezone, seliti se od kuće na faksa, s faksa na posao i tako u krug. U početku nisam osjetila veliku razliku, iako jezik nisam baš razumijela. Većinu vremena smo nas dvoje provodili sami, vikendom bi posjećivali njegove roditelje. Oni su me super prihvatili, osjećala bi se kao kod kuće. Sve je izgledalo kao u Hrvatskoj. A onda sam doživjela šok...



Drugi susret s njegovim prijateljima za mene je bio šok. Osjećala sam doista onu hladnoću o kojoj svi pričaju. Pozdrav je izgledao nešto kao tapšanje po ramenu, nešto kao polu zagrljaj. Nema poljubaca i nema onog čvrstog zagrljaja. Nisam bila iznenađena kako su oni mene pozdravili nego kako su pozdravili jedne druge, a znaju se svi preko 20 godina. Pri svakom tom pozdravu osjećala bi se čudno.

 Ja, koja sam odrasla u    Hrvatskoj, gdje se ljudi grle  toliko snažno da ima skoro  nestane zraka, koja sam      navikla na taj topli narod, koja  voli zagrljaje i koja jedino  pozna takvu ljubav. Osjetila je  Njemačku zemlju "hladnih  ljudi". 

Za mene je to bio jedan od najvećih šokova koje sam doživjela. Hvala bogu moj nijemac nikad nije bio takav, jer nikad onda ni ne bi bili zajedno. Meni je najvažnije poklanjati pažnju i ljubav ljudima koje volim. 

Kako je prolazilo vrijeme, sve više sam naučila jezik i mogla sam ih razumjeti sve što pričaju. Druga stvar koja je drugačija su restorani i konobari. Rijetkost je pronaći klasični kafić, gdje je moguće naručiti samo piće. Gdje god dođete morate naručiti nešto za pojesti ili vas gledaju kao da ste pali s Marsa. Konobari u Hrvatskoj odavno nisu samo konobari, oni su psihijatri, psiholozi, prijatelji, rame za plakanje i uvijek su spremni pomoći u bilo kakvoj situaciji. Toga nema, taj odnos ne postoji, jedino ako naletite na hrvate. 











O tome najbolje govori situacija koja se dogodila prošlog vikenda. Bili smo na svadbi i zabavu nam je radio konobar većinu večeri, iz Hrvatske naravno. Prije nego što sam doznala da je iz Hrvatske, rekla sam ovo je ne moguće, ovo nije Nijemac. Toliko o tome. 

Pišući ovaj tekst sjedila sam na ovom mjestu, promatrala sam ljude i nije  se osjetila onu toplina. Onu srdačnost koju osjećam na balkanu. Upravo ovdje doživjela sam jednu situaciju; konobarica  je rekla bakici od 90 godina da ne smije pojesti svoj sendvič i još k tome je vikala da svi to čuju jasno i glasno. Odmah sam se pokupila. Nešto mi je važnije od svega, osjećaj za druge ljude.










Nailazim često na ljude koji su se odselili u Njemačku i kažu da im je super, te većinom rade sa našim ljudima. Kada se u Njemačkoj sretnu Balkanci jedni druge neizmjerno vole, 10 puta više nego što bi se voljeli na Balkanu.


 


Naravno postoje svakakvi ljudi u Njemačkoj i Hrvatskoj, ali za mene su hladniji narod od Hrvata, to se osjeti jednom kada odete iz naroda toplih i srdačnih ljudi.  Prije nego sam odselila u Njemačku putovala sam dosta često i susrela sam Hrvate koji su preko dvadesetak godina u Njemačkoj. Jedan čovjek će mi zauvijek ostati u sjećanju, rekao je ; "Dabog da nikada nisam otišao u Njemačku, zažalio sam dan kada sam otišao."







Odnos novca i ono što dobijete za novac je drugačiji nego u Hrvatskoj. U našem narodu se uspoređuju Hrvatske plaće sa Njemačkim plaćama što je totalni apsurd. Zaključak se temelji na toj usporedbi i na svim materijalnim stvarima. Narod je zavidan jer se na balkanu to smatra bogatstvom. 
                                                   




U Njemačkoj nisam susretala Hrvate u restoranima, a to je kultura njihovog naroda, kao što je kultura u Hrvatskoj "ispijanje kava."
Nijemaca u Njemačkoj ima isto tako siromašnih kao i u Hrvatskoj Hrvata i nije Njemačka "zlatna zemlja", sami   Nijemci to kažu. Bila je prije dvadesetak godina, danas ne. Odselite se bilo gdje, ali ne umanjujte vrijednost zemlje u kojoj ste živjeli.


Nitko vam nikad ne kaže realnu sliku Njemačke, ali jednom kada dodjete u doticaj sa ljudima, shvatite onu rečenicu: "Njemačka je zemlja hladnih ljudi."
Prijateljstvo je drugačije, ne postoji velika bliskost, poznanstvo je površno. Svakog svog prijatelja znam u dušu. Možda je to dobro, a možda nije, ali nikad to ne bi mijenjala. Obitelji si također nisu tako bliske, čak i ona najbliža obitelj. Nakon nekog vremena sam navikla na taj odnos. A onda smo se odselili, ne zbog mene, nego zato što je to moj Nijemac želio više nego ja.


Meni je tako svejedno gdje ću živjeti, možda se jednom vratimo u Njemačku, možda Novi Zeland, možda nešto treće. Gdje god odete trebate se prilagoditi, to morate znati uvijek. Za mene nema nigdje ljepšeg osjećaja nego živjeti na Balkanu. 
Bogatstvo se ne mjeri novcem koji ste u životu stekli, jedino se mjeri radošću koju ste doživjeli.

Hvala vam na pažnji, čitanju, dijeljenju i komentarima, do sljedećeg susreta.
Voli vas Marina <3







Share on Google Plus

About Unknown

This is a short description in the author block about the author. You edit it by entering text in the "Biographical Info" field in the user admin panel.
    Blogger Comment

8 komentari:

Anonimno kaže...

Baš me zanima iz kojeg si ti dijela Lijepe naše?
"u Hrvatskoj, gdje se ljudi grle toliko snažno da ima skoro nestane zraka, ja koja sam navikla na taj topli narod, koja voli zagrljaje i koja jedino pozna takvu ljubav...
Konobari u Hrvatskoj odavno nisu samo konobari, oni su psihijatri, psiholozi, prijatelji, rame za plakanje i uvijek su spremni pomoći u bilo kakvoj situaciji. Toga nema, taj odnos ne postoji..."

Ja sam tu cijeli život i moram priznati da nisam nikada dobio psihijatrijski savjet od konobara, niti sam naručio pivo pa plakao na ramenu nekom konobaru... ne znam možda samo to samo ja tako čudan??

AURA LJUBAVI kaže...

Očito niste nailazili na tako dobre konobare kao ja ;)

kaktus kaže...

Koliko generalizacija i predrasuda u jednom tako kratkom tekstu.
Ali prvo .....pa gdje ste vi ženo, pobogu, živjeli kad tvrdite da u Njemačkoj nema kafića, nego da se svugdje mora jesti. Tu gdje ja živim normalno se piju i kave...i piva....i sokovi....sve to u kafićima bez nekog obaveznog jela.

Dalje....živim i radim u toj "hladnoj" Njemačkoj iako sam rođen i odrastao u istoj zemlji kao i vi, tamo gdje su tople duše slavenske i gdje se ljudi grle dok si ne izbiju zrak iz pluća. Radim običan, šljakerski posao za koji sam plaćen točno toliko koliko je u toj mojoj domovini , u kojoj je nasjedavanje po birtijama i ispovijedi konobarima, psiholozima dio kulture za koju svi imaju novaca, plaćen sveučilišni profesor.....
I da.....jedem po restoranima. Onda kada sam siguran da je svih 19 od 20 mojih prioriteta sigurno. Jedenje po restoranima mi je zadnje na ljestvici. Prvo su mi moja obitelj...i drugo....i treće....
I da....ni u domovini nisam hodočastio ispovjednike u pregači iza šanka. Trebao sam čitav mjesec štedjeti od ionako mizerne plaće da bi kćerki kod kineza za 100 kn kupio tenisice.....

Zato sam sretan ovdje gdje sam. Ne znam kakva je Njemačka bila nekad, ali znam kakva je sad. Zemlja u kojoj je moguće sasvim lagodno živjeti od svog rada i mjesto gdje mi kćer ima vrlo jasnu i lijepu budućnost, za razliku od Hrvatske gdje većina nema ni sadašnjosti.
Zato nemam baš prevelike empatije za bilo kakvo banaliziranje slično ovome vašem blogu.

P.s.....gdje nestade ona topla crtica o neznancu koji na ulici ispred vrtića zapričava vaše dijete po koje ste zakasnili??
Pravi bonbončić......za dječju pravobraniteljicu.

AURA LJUBAVI kaže...

Super za vas ;) Nitko vas ne tjera da citate moj blog ;) Lijepi pozdrav :D

kaktus kaže...
Autor je uklonio komentar.
kaktus kaže...

Tjera me znatiželja i ljubav prema pisanoj riječi, iako ponekad naletim i na ovakva prenemaganja dokonih skorojevića koji dokoličarenje uz kavu izdižu na razinu kulture.

Ali različitosti nas oplemenjuju i nadam se da ste, kao žena od pera, pobornica one stare Volteirove krilatice o vrijednosti tuđeg mišljenja koja je posve oprečna - misli kao ja ili nemoj čitati moj blog - stavu. 😊
Lijepi pozdrav i Vama.

AURA LJUBAVI kaže...

Različitosti nas oplemenjuju. A vi jedino prihvaćate svoje mišljenje :D

AURA LJUBAVI kaže...

Hvala na komentarima. Lijepo da toliko volite moj blog ;)

Pokreće Blogger.