Budi sam sa sobom

Taj dan se nešto prelomilo u meni, ja koja ne plačem, koja sam htjela silom zaplakati na scenu Titanika, a nije mi uspjelo. Plakala sam dobrih 5 minuta. Oduvijek sam mislila, ako cura može plakati zbog nekakvoga dečka pa k vragu i sve, to nema smisla, nisu oni toga vrijedni, nikada. 

Nakon što sam isplakala more suza, bilo mi je lakše i jednostavno sam se ponašala kao da se ništa nije dogodilo. Bližio se kraj akademske godine i rekla sam sebi, sada nemaš vremena da se s time baviš, ispiti su najvažniji. Kada su konačno ispiti završili pronašla sam si sezonski posao na moru. Prvo ljeto da smo bili razdvojeni. 

Ako nisi siguran što želiš samo nađi vremena za samog sebe i saznat ćeš. Nisam planirala da će se to tako dogoditi, ali nisam ni razmišljala previše, totalno sam radila što god sam htjela, nisam više marila na to što je on pričao "To je cijelo ljeto."
Otišla sam na sezonu i imala sam dosta vremena za razmišljanje. Počela su pitanja; Zar stvarno to je to? tako će mi život s njim izgledati i budućnost? Uvijek ću biti krivac za sve? Mi smo toliko bili različiti ja puna života, svugdje želim ići, sve želim probati, ni na Trg u šetnju nije htio ići sa mnom, zar stvarno?.. to je to. 

Naš odnos je počeo izgledati kao što su izgledali odnosi između svih ostalih oko mene, dođu žene s muževima i onda se žala ne njih. Moj muž ništa ne radi bla, bla... Da stvar bude bolja one se žale ispred njih, a mislim si u sebi "Tko vam je birao te muževe?" To ide u nedogled od prije 100 godina prije Krista do danas, to je njima normalni razgovor svaki put, ponekad su mi smiješni, ali stvarno, zar stvarno nisu svjesni da se sami žale na svoj izbor?

Njihova stvar, rekla sam sama sebi takav odnos ne dolazi u obzir. On je kriv, ona je kriva. S druge strane on je iskren, a meni je iskrenost najvažnija od svega, zajedno smo već dugo kako sad prekinuti taj odnos? 

Bilo je tu i dobrih stvari, ali nikad nisam osjetila da je to to. Nikada nisam zamišljala budućnost s njim, nikada nisam pomislila da ćemo jednog dana graditi život zajedno. Osjećala sam se kao da me guši ta veza, kao da me baca u neki ponor, više nisam ni mogla pronaći neke sretne trenutke, ali nisam bila dovoljno jaka. 

Javljao se onaj glas ima i gorih dečkiju, a što ako ne nađem nekog drugog, pa nije on tako loš ima i drugih puno gorih od njega. Ispreplitali su se svi mogući glasovi u mojoj glavi. A opet ma daj pa mene je bog već 3 puta spasio kao dijete od sigurne smrti i stvarno, zar mi život tako treba izgledati, zar to je život?

Nema smisla, nema. Sanjam i dalje onu pravu ljubav i sigurno ona postoji, mora postojati i biti to to. I onda sam ga prevarila.

Hvala vam na pažnji, čitanju, dijeljenju i komentarima, do sljedećeg susreta.
Voli vas Marina <3


Share on Google Plus

About Unknown

This is a short description in the author block about the author. You edit it by entering text in the "Biographical Info" field in the user admin panel.
    Blogger Comment

0 komentari:

Pokreće Blogger.