U tijeku prve godine studentskog života upoznala sam toliko
novih ljudi, predivne ljude, a isto tako
i onih koji to nisu bili. Uvijek postoje svakakvi ljudi na koje ćeš
nailaziti, stvar je samo kojim ljudima ćeš ti davati pažnju. Okružila sam se divnim
ljudima koji su dan danas u mom životu. Prvu godinu studentskog života bi mogla
opisati kao radnu godinu nisam imala puno vremena razmišljati. Išla sam na posao svaki dan i radila bi do 10 sati dnevno kada nisam imala obveze na faksu. Svašta sam naučila, razgovarala sam s različitom skupinom ljudi, imala sam neke od ulete od strane dečkiju bili su
preslatki, a za mene je jedini centar svijeta bio on. Pričala bi dečkima o
njemu i oni bi mi rekli da kakav je on sretnik. Malo po malo počela sam
shvaćati da ta moja veza ide u krivom smjeru.. S obzirom na to da nisam imala puno
vremena za razmišljanje o tome, jednostavno sam zanemarila taj osjećaj. Bilo mi je bitno položiti sve ispite i na to sam se fokusirala. Kao što to
uvijek biva ako mi zanemarimo naše osjećaje tijelo nam to tako dobro pokaže,
ono uvijek govori i tako je bilo i sa mnom. Odjednom sam imala takve bolove da
se nisam mogla ni ustati ujutro iz kreveta koliko bi se previjala od bolova u
trbuhu, ono kao da svaki dan imam bolnu menstruaciju... Nije mi bilo ništa
jasno od kuda sad to...ali danas znam, znam da život u emocionalnom kaosu
dovodi do bolova. Bolovi su pokazatelj loših
emocija koje sakrivamo u tijelu. Nije
važno gdje će se pojaviti bolovi, pojavi će se. I onda sam otišla doktorima...
Hvala vam na pažnji, čitanju, dijeljenju i komentarima, do sljedećeg susreta.
Voli vas Marina <3
0 komentari:
Objavi komentar